Edukacijom do društva bez otpada
Šifra prijedloga: Hrana-nije-Otpad-2019-11-89
Otpad od hrane je problem u ponašanju ljudi, stoga je osnovna ideja da se kroz edukaciju djece školskog uzrasta i građanstva prikaže srž problema i ponudi adekvatno rješenje.
Ključni problem
Otpad od hrane je deseti najveći uzročnik emisije stakleničkih gasova u svijetu [1]. Svaki put kada se stvori otpad od hrane, svi resursi uloženi u proizvodnju, obradu, pakovanje i transport hrane su također protraćeni. Prema podacima iz Kantonalnog plana zaštite okoliša Kantona Sarajevo [2], na području Kantona Sarajevo se na godišnjem nivou proizvede 178.904 tone komunalnog otpada. Prema izjavi potparola KJKP "Rad" količina ostataka hrane predstavlja 15-20% od ukupnog proizvedenog otpada, što iznosi 26.836-35.781 tona godišnje. Najveći proizvođači otpada od hrane su domaćinstva sa približno 43% udjela[3]. Približno 2/3 otpada od hrane iz domaćinstava uzrokuje istek roka, dok se preostala količina otpada stvara zbog pripreme i serviranja viška hrane. S obzirom da su jedan od najvećih uzroka problema navike i svijest potrošača, potrebno je educirati lokalno stanovništvo o problematici otpada od hrane i predložiti mjere koje će doprinijeti rješavanju iste.
Hipoteza o rješenju
Osnovna ideja jeste da se kroz edukaciju prikaže srž problema i ponudi adekvatno rješenje. Edukacija bi obuhvatila dvije grupe populacije: djecu školskog uzrasta i građanstvo. U prvom planu je sprečavanje nastanka otpada, ponovna upotreba, odvojeno prikupljanje otpada, recikliranje i kompostiranje, što sve zajedno predstavlja osnove cirkularne ekonomije. Škole je potrebno obuhvatiti edukacijom jer se svijest o svijetu oko nas najbolje razvija u školskom uzrastu. U dogovoru sa školama bi časovi odjeljenske zajednice bili idealni za prezentovanje ideje o smanjenju otpada od hrane od samog starta - kupovine namirnica. Budući da djeca u toj dobi obično vole svoje stečeno znanje prenijeti roditeljima, ovom aktivnošću postiže se dvostruki efekat gdje se kroz učenje djeteta, znanje aktivno prenosi i na roditelje. Građanstvu je potrebno približiti ozbiljnost problema koji stvara otpad od hrane, te finansijske benefite koje sama prevencija proizvodnje otpada može donijeti jednom domaćinstvu na godišnjem nivou. Fokus bi bio na uštedi ukoliko se udio otpada od momenta kupovine smanji. Na kraju, bili bi izneseni primjeri na koji način iskoristiti otpad od hrane ukoliko je neizbježan (npr. pravljenje domaćeg komposta). Edukacije bi se organizovale u mjesnim zajednicama. Ovaj pristup bi mogao dugoročno da bude značajan dio rješenja problema, jer promjenom navika i obrazaca ponašanja stvara se podloga za razvoj kolektivne svijesti o zaštiti okoliša.
Prototip rješenja
Najznačajnije teme koje bi edukacija obuhvatila su planiranje obroka, značenje rokova trajanja hrane i mogućnost konzumacije hrane nakon njihovog isteka, kompostiranje hrane, te pretvaranje otpada od hrane u sirovinu za proizvodnju novih proizvoda (npr. od iskorištenog biljnog ulja se mogu praviti domaći sapuni, a može se također iskoristiti za pogon vozila sa dizelskim motorima). Edukacije ciljnih grupa će se sprovoditi uz pomoć prezentacija, koje su prilagođene svakoj ciljnoj grupi. Edukacije bi obradile problematiku otpada od hrane u svijetu i u Bosni i Hercegovini, kako bi se povećala svijest građana o tom problemu. Potrebno je predstaviti glavne uzroke nastanka otpada iz hrane. Nakon identifikacije uzroka nastanka otpada, prikazaće se na konkretne načine kako se uz promjenu uobičajenih navika građana može izbjeći bacanje hrane. Promjene ponašanja u svrhu smanjenja otpada iz hrane donose finansijske, okolinske i socijalne prednosti, koje se mogu kvantificirati i predstaviti.
Testiranje ideje
Kroz neformalne razgovore sa različitim skupinama ljudi, dolazi se do zaključka da mali broj ljudi uopće razmišlja o otpadu od hrane koji se svakodnevno proizvodi. Ipak, većina je povećala svoj interes kada se spomenuo finansijski aspekt upravljanja otpadom od hrane. Ovi zaključci idu u prilog ideji o edukacijama koje bi se provele u sklopu ovog idejnog rješenja. Prema istraživanju sprovedenom u SAD-u [4] tri najbolja rješenja za prevenciju generisanja otpada od hrane, s najvećom ekonomskom opravdanošću po toni otpada, su:
- Edukacija potrošača
- Standardizirano označavanje datuma
- Prilagodbe ambalaže
Stanje svijesti kod mladih nije na zadovoljavajućem nivou, čak 40% njih smatra da uticaj otpada iz hrane nije značajan za emisije stakleničkih plinova, ali ih 80% smatra da se može uraditi više na rješavanju tog problema, što pokazuje istraživanje [5] sprovedeno na osobama starosti između 18 i 24 godine.
Održivost i indikativni resursi potrebni za implementaciju
Implementacija ovog rješenja je jednostavna, obzirom da su ljudski resursi jedino što zahtijeva. Pored ljudi koji bi držali edukacije, potrebno je obezbijediti prostor za njihovo održavanje, te flajere koji bi se dijelili polaznicima edukacije i ljudima na ulici. Troškovi se najvećim dijelom odnose na dnevnice predavača i promotivni materijal, jer je prostor potreban za njihovo održavanje besplatan (mjesne zajednice i škole). Troškovi bi ukupno iznosili 5.760 KM. Za inicijalnu fazu projekta, organizovalo bi se 6 radionica u školama i 6 radionica u mjesnim zajednicama u periodu od 2 mjeseca.
Sve dostupne studije se slažu sa činjenicom da su informisanje i obrazovanje potrošača ključni instrumenti za uticaj na njihovo ponašanje. Prema rezultatima iz studije [6] potvrđuje se da edukacije mogu promovisati održivo ponašanje i dopuniti strukturne strategije poput subvencija ili poreza. Primjer, koji to potvrđuje je britanska kampanja podizanja svijesti pod nazivom "Love Food Hate Waste", pokrenuta uz pomoć vlade, koja je dovela do smanjenja otpada iz hrane za čak 21%. Otpad od hrane predstavlja problem u ponašanju ljudi, i da bi se uspješno riješio potrebno je da što više ljudi stekne održive navike koje će se prenositi generacijama.